Nedjelja, 11 Lipanj 2017
Četrnaestero vitalnih i nasmijanih učenika proslavilo 60. godišnjicu mature
Napisao/la Mihaela Milanović Poljak
Nakon punih 60 godina od završetka srednjoškolskog obrazovanja, u ogulinskom hotelu Frankopan, u subotu 10. lipnja okupila se generacija učenika koji su maturirali 56./57. godine. Četrnaestero vitalnih maturanata, točno u 12 sati našli su se pred zgradom svoje škole, sada OŠ Ivane Brlić- Mažuranić, a tadašnje Gimnazije.
Odavno su shvatili da za dobro druženje s kolegama iz školskih klupa ne treba čekati 5 godina, kako to obično činimo, pa se oni nalaze i druže svake godine.
Obzirom da smo se prošle godine sasvim slučajno sreli pa napravili nekoliko fotografija, a što nam je bilo iznimno zadovoljstvo, ove godine kontaktirali su nas sa željom da opet učinimo isto.
U kratkom razgovoru saznali smo da je njihova generacija brojila oko 85 gimnazijalaca raspoređenih u tri razreda. Ravnatelj škole bio je Otto Alliger, a razrednici Franjica Rastić, Vera Škorjanec i Olga Bišćan.
Pred 10 godina kada su obilježavali 50 godina mature, njihovu je generaciju, nažalost, napustilo već 20-ak osoba, a od tada do danas još 13 osoba. Upravo zbog toga, a i iznimne povezanosti i poštovanja među njima, druženje su započeli minutom šutnje kojom su odali počast svim svojim kolegama i kolegicama iz školskih klupa. Od njih 14, svega ih četvero živi u Ogulinu ali kilometri, pa čak ni granice, nisu im predstavljali problem da današnji dan provedu u gradu gdje su stvorili najljepše uspomene. Kažu da od proslave do proslave godišnjice mature, ne gube vrijeme. Redovito se čuju, dopisuju elektroničkom poštom ili pismima, šalju si fotografije, razmjenjuju viceve, lijepe tekstove i stihove, a glavna vodilja današnjeg dana bio im je stih Enesa Kiševića: - Neka nas i dalje zemlja hrani jer još nije došlo vrijeme da mi zemlju hranimo.
S lijeva na desno na fotografiji se nalaze:
Marta Ivošević, Verica Messesnel, Desanka Mrvoš, Petar Petrušić, Lazo Gvozden, Danica Prpić, Ivka Ivković, Vladimir Trbović, Milan Rebić, Simeon Bunjevac, Marija Vukelić, Drago Grdić, Olgica Bjelić i Josip Rupčić.
Odavno su shvatili da za dobro druženje s kolegama iz školskih klupa ne treba čekati 5 godina, kako to obično činimo, pa se oni nalaze i druže svake godine.
Obzirom da smo se prošle godine sasvim slučajno sreli pa napravili nekoliko fotografija, a što nam je bilo iznimno zadovoljstvo, ove godine kontaktirali su nas sa željom da opet učinimo isto.
U kratkom razgovoru saznali smo da je njihova generacija brojila oko 85 gimnazijalaca raspoređenih u tri razreda. Ravnatelj škole bio je Otto Alliger, a razrednici Franjica Rastić, Vera Škorjanec i Olga Bišćan.
Pred 10 godina kada su obilježavali 50 godina mature, njihovu je generaciju, nažalost, napustilo već 20-ak osoba, a od tada do danas još 13 osoba. Upravo zbog toga, a i iznimne povezanosti i poštovanja među njima, druženje su započeli minutom šutnje kojom su odali počast svim svojim kolegama i kolegicama iz školskih klupa. Od njih 14, svega ih četvero živi u Ogulinu ali kilometri, pa čak ni granice, nisu im predstavljali problem da današnji dan provedu u gradu gdje su stvorili najljepše uspomene. Kažu da od proslave do proslave godišnjice mature, ne gube vrijeme. Redovito se čuju, dopisuju elektroničkom poštom ili pismima, šalju si fotografije, razmjenjuju viceve, lijepe tekstove i stihove, a glavna vodilja današnjeg dana bio im je stih Enesa Kiševića: - Neka nas i dalje zemlja hrani jer još nije došlo vrijeme da mi zemlju hranimo.
S lijeva na desno na fotografiji se nalaze:
Marta Ivošević, Verica Messesnel, Desanka Mrvoš, Petar Petrušić, Lazo Gvozden, Danica Prpić, Ivka Ivković, Vladimir Trbović, Milan Rebić, Simeon Bunjevac, Marija Vukelić, Drago Grdić, Olgica Bjelić i Josip Rupčić.